srijeda, 17. prosinca 2014.

H&M –> tajna uspjeha H&M-a - nehumani uvjeti rada

Koja je tajna poslovnog uspjeha H&M-a?

Njemački Die Zeit je 2011. godine objavio je tekst kojim je odgovorio na ovo pitanje. Kako je H&M-ova majica uspjela zadržati cijenu od 4,95 eura kroz 10 godina? Postoji barem sedam tajni niske cijene:
  1.  Jeftini pamuk iz SAD-a radi poticaja uzgajivačima pamuka
  2. Sramotni uvjeti rada: tekstilni radnici koji za H&M rade u bangladeškim tvornicama na temperaturama od 30 do 40C , suzdržavaju se za vrijeme rada od unosa tekućine u organizam kako ne bi morali ići na wc, jer tada ne bi uspjeli ostvariti traženu normu koju je postavila uprava tvornice, a sve kako bi se ostvarile niske cijene koje plaća H&M
  3. Vrlo niske plaće: prosječan radnik, zapravo radnica, jer rade uglavnom djeca i žene, dnevno zaradi 1,18 eura, a obradi više od 2000 majica
  4. Niski troškovi proizvodnje u Bangladešu
  5. Držanje radnika u stanju tihe poslušnosti: upravitelj tvornice iz Bangladeša pojašnjava da razdvaja procese proizvodnje po različitim tvornicama kako bi se rizik od pobune radnika sveo na minimum
  6. Minimalni troškovi transporta
  7. Masovna prodaja
Prilikom istraživanja o radnim uvjetima H&M-a, naišli smo na potresna svjedočanstva radnica koje za njih šivaju u Kambodži. Rade u velikim tvornicama, gdje je često zagušljivo i rijetko imaju pravo na pauzu. Rade po 10-12 sati na dan, 6 dana u tjednu. Prsti na rukama i nogama su im utrnuli, a često su izložene otrovnim kemikalijama u procesu proizvodnje. Mnoge žene izgube svijest i završe u bolnici.  Norma po satu im je 250 komada majici za što dobiju 2 kune po satu. S prekovremenim satima i dodacima, mjesečno zarade minimalac od oko 300 kuna, što im nije dovoljno za život. Navečer spavaju u kolibama od bambusa, po 3 ili 4 njih u jednoj kolibi na podu i često nemaju više od jedne porcije riže.


Pitanje je želimo li plaćati jednu majicu koliko i kavu u kafiću? Zaključak je da je za ovakvu vrstu zarade odgovornost i na kupcima. Kupci su oni koji odlučuju hoće li ili ne kupovati tako jeftini proizvod natopljen suzama i znojem radnika u Bangladešu. Ukoliko cijena majice poraste i ako ćemo za nju morati platiti više od cijene jedne kave, kako bi radnici u Bangladešu mogli imati humanije radne uvjete i bili malo bolje plaćeni, hoćemo li je i tada platiti?
Prije godinu dana, 24. travnja, urušila se tvornica Rane Plaza u kojoj su H&M, Zara i Benetton proizvodili odjeću. Za rušenje pogona u kojem je poginulo 1127 ljudi oni neće odgovarati. Identificirani su ostaci žrtava i ispričane su neke od životnih sudbina preživjelih, ali invalida bez zdravstvenog osiguranja. Vlasnik zgrade Sohel Rana, spašen je među prvima i on će sam donijeti odluku tko će dobiti odštetu.
To jutro direktori nisu bili za to da se ljudi puste u zgradu, ali je vlasnik poludio kad je to čuo i demonstrativno otišao u svoj ured, u podrum, odakle se izvukao, za razliku od ostalih radnika na koje su popadali teški strojevi. Naime, ne samo da je zgrada bila nepropisno građena – u trenutku kolapsa nadograđivala su se još dva kata – nego su vlasnici natrpali tone i tone tereta. Sve je to zdrobilo ljude. Ali rokove isporuke trebalo je poštovati!
Opisani događaj i posljedice tog događaja koji je pogodio tisuće ljudi, radnika i njihove obitelji, pogledajte na sljedećem videu:


Pitanje koje se postavlja jest što vi mislite o svemu navedenom i koliko ste, kao kupci, daleko spremni ići, odnosno, odreći se kupovine jeftinih odjevnih predmeta H&M-a proizvedenih u neljudskim uvjetima?


3 komentara:

  1. Ovo je veliki problem i siguran sam da bi se više ljudi vodilo za tim da kupuju odjeću koja nije okaljana ovakvim činjenicama ali teško je uopće procijeniti kod kojeg branda je kakva situacija... Često se povodimo za tim ako je nešto skuplje valjda nisu radnici izrabljivani jer proizvođači imaju veći manevarski proizvod ali to često nije tako.
    Bilo bi korisno kada bi se sva poduzeća rangirala te imala neku oznaku npr zvjezdice pored imena branda koje bi ukazivale na društvenu odgovornost ali to je već neka dublja tema

    OdgovoriIzbriši
  2. Slažemo se, često i sami prilikom kupovine gledamo kako najjeftinije proći, a zapravo nismo niti svjesni koliko se toga izdogađalo dok taj proizvod nije stigao do prodavaonice, tj. nas samih.
    Prijedlog o rangiranju nije uopće loš! Na taj bi način kupci imali uvid u "povijest" tog proizvoda, kako je nastao i u kojim uvjetima, pa u konačnici bi utjecalo i na njihovu odluku o kupnji,

    OdgovoriIzbriši
  3. Meni je kvaliteta gotovo uvijek prije cijene i srećom ponekad si cijenu i mogu priuštiti. H&M odjeću sam ranije kupovala u Grazu, kad se još išlo tamo u shopping čisto zbog solidne kvalitete odjeće, no za hrvatsko tržište nije ista i u H&Mu od kad je došao kod nas ne kupujem više tako često. Nakon ove objave, mislim da više uopće neću kupovati.
    Makar da na taj način počne sve više ljudi postupati, potražnja a i proizvodnja bi pale, a radnice izgubile posao. Tada dva stava oko ove teme dolaze u sukob :/

    OdgovoriIzbriši