H&M –> tajna uspjeha H&M-a - nehumani uvjeti rada

Koja je tajna poslovnog uspjeha H&M-a?

Njemački Die Zeit je 2011. godine objavio je tekst kojim je odgovorio na ovo pitanje. Kako je H&M-ova majica uspjela zadržati cijenu od 4,95 eura kroz 10 godina? Postoji barem sedam tajni niske cijene:

1.  Jeftini pamuk iz SAD-a radi poticaja uzgajivačima pamuka
2. Sramotni uvjeti rada: tekstilni radnici koji za H&M rade u bangladeškim tvornicama na temperaturama od 30 do 40⁰C , suzdržavaju se za vrijeme rada od unosa tekućine u organizam kako ne bi morali ići na wc, jer tada ne bi uspjeli ostvariti traženu normu koju je postavila uprava tvornice, a sve kako bi se ostvarile niske cijene koje plaća H&M
3. Vrlo niske plaće: prosječan radnik, zapravo radnica, jer rade uglavnom djeca i žene, dnevno zaradi 1,18 eura, a obradi više od 2000 majica
4. Niski troškovi proizvodnje u Bangladešu
5. Držanje radnika u stanju tihe poslušnosti: upravitelj tvornice iz Bangladeša pojašnjava da razdvaja procese proizvodnje po različitim tvornicama kako bi se rizik od pobune radnika sveo na minimum
6. Minimalni troškovi transporta
7. Masovna prodaja

Prilikom istraživanja o radnim uvjetima H&M-a, naišli smo na potresna svjedočanstva radnica koje za njih šivaju u Kambodži. Rade u velikim tvornicama, gdje je često zagušljivo i rijetko imaju pravo na pauzu. Rade po 10-12 sati na dan, 6 dana u tjednu. Prsti na rukama i nogama su im utrnuli, a često su izložene otrovnim kemikalijama u procesu proizvodnje. Mnoge žene izgube svijest i završe u bolnici.  Norma po satu im je 250 komada majici za što dobiju 2 kune po satu. S prekovremenim satima i dodacima, mjesečno zarade minimalac od oko 300 kuna, što im nije dovoljno za život. Navečer spavaju u kolibama od bambusa, po 3 ili 4 njih u jednoj kolibi na podu i često nemaju više od jedne porcije riže.

https://www.youtube.com/watch?v=wjMwSQ9FWlc

Pitanje je želimo li plaćati jednu majicu koliko i kavu u kafiću? Zaključak je da je za ovakvu vrstu zarade odgovornost i na kupcima. Kupci su oni koji odlučuju hoće li ili ne kupovati tako jeftini proizvod natopljen suzama i znojem radnika u Bangladešu. Ukoliko cijena majice poraste i ako ćemo za nju morati platiti više od cijene jedne kave, kako bi radnici u Bangladešu mogli imati humanije radne uvjete i bili malo bolje plaćeni, hoćemo li je i tada platiti?

Prije godinu dana, 24. travnja, urušila se tvornica Rane Plaza u kojoj su H&M, Zara i Benetton proizvodili odjeću. Za rušenje pogona u kojem je poginulo 1127 ljudi oni neće odgovarati. Identificirani su ostaci žrtava i ispričane su neke od životnih sudbina preživjelih, ali invalida bez zdravstvenog osiguranja. Vlasnik zgrade Sohel Rana, spašen je među prvima i on će sam donijeti odluku tko će dobiti odštetu.

To jutro direktori nisu bili za to da se ljudi puste u zgradu, ali je vlasnik poludio kad je to čuo i demonstrativno otišao u svoj ured, u podrum, odakle se izvukao, za razliku od ostalih radnika na koje su popadali teški strojevi. Naime, ne samo da je zgrada bila nepropisno građena – u trenutku kolapsa nadograđivala su se još dva kata – nego su vlasnici natrpali tone i tone tereta. Sve je to zdrobilo ljude. Ali rokove isporuke trebalo je poštovati!

Opisani događaj i posljedice tog događaja koji je pogodio tisuće ljudi, radnika i njihove obitelji, pogledajte na sljedećem videu:

https://www.youtube.com/watch?v=5Y6_rulRbOw

Pitanje koje se postavlja jest što vi mislite o svemu navedenom i koliko ste, kao kupci, daleko spremni ići, odnosno, odreći se kupovine jeftinih odjevnih predmeta H&M-a proizvedenih u neljudskim uvjetima?

IKEA kao najbolji poslodavac po izboru zaposlenika

Bonus programi, više plaće od konkurencije, opušteni i „friendly“ osjećaj na radnom mjestu i jednakost između zaposlenih. Ne zvuči li to kao posao iz snova? Biti ono što jesi,  bez lažnih pretvaranja, biti cijenjen kao osoba, kao radnik.

Moguće je, sve to pruža IKEA koja  je  ovogodišnji dobitnik nagrade najboljeg poslodavca po izboru zaposlenika. Iako je tek nedavno otvorila svoju poslovnicu u Rugvici, uspjela je izboriti prvo mjesto, na kojem je dugi niz godina bio DM.

Nitko od zaposlenih, bez obzira na hijerarhijsku poziciju, nema službeni automobil kao ni tajnicu. Pravilo je da niti jedan menadžer ne može nikome narediti da mu nešto fotokopira ili donese kavu, već se sam mora ustati i poslužiti se. Glavni naglasak je na odnosu ravnopravnosti, jednakosti i jednostavnosti, što znači da se, iako svi nose radne uniforme, osobnost svakog zaposlenika IKEA-e maksimalno poštuje pa je nebitno je li riječ o mladoj ili starijoj osobi, boji kože, modnim sklonostima.

U današnje vrijeme takav način poslovanja je nažalost rijedak. Koliko puta su Vas na poslu kao studenta slali po kojekakvu stvar za obaviti, koja Vam se činila suluda i naravno nije bila u opisu Vašeg posla? Bilo bi lijepo kada bi više kompanija slijedilo primjer poslovanja IKEA-e.

Društvena odgovornost industrije duhana ?

Adris grupa d.d. jedna je od vodećih hrvatskih i regionalnih kompanija.

Osim rada iznimnog poslovnog carstva Adris grupe d.d., zadnjih nekoliko godina se sve češće spominje i rad Zaklade Adris. Zaklada je utemeljena 2007.godine. U Adris grupi smatraju da su zaklade iznimno važan dio civilnog društva jer iskazuju svijest i odgovornost prema zajednici te promoviraju koncept aktivnih sudionika u društvu. Utemeljenjem zaklade, Adris grupa je željela napraviti iskorak u području društveno odgovornog poslovanja te sudjelovati u napretku cjelovitog hrvatskog društva.

Adris grupa za financiranje Zaklade godišnje izdvaja jedan posto dobiti iz poslovanja, a osigurana su i početna sredstva od 10 milijuna kuna. Tijekom proteklih šest godina, dodijeljeno je 26,3 milijuna kuna.

Od prvog dana ciljevi zaklade su potpora učenicima i studentima, znanstvenicima i inovatorima, znanstvenim i istraživačkim projektima, potpore umjetničkom stvaralaštvu i umjetnicima te potpore humanitarnim projektima i pomaganju djece bez roditelja. U osam donacijskih ciklusa Zaklada Adris dodijelila je gotovo 30.000.000,00 kuna.

Nesumnjivo je kako je Zaklada Adris svojim djelima pomogla unaprijediti kompletno hrvatsko društvo u posljednjih nekoliko godina i kako je ovo odličan primjer društveno odgovornog poslovanja na koji bi se i ostale velike kompanije mogle ugledati.
Naime, opće je poznata stvar da je Adris grupa d.d. izgrađena na temeljima tvrke „TDR“( Tvornica Duhana Rovinj). Do danas su provedena mnoga istraživanja koja su dokazala koliko su cigarete štetne. Osim što izazivaju ovisnost, cigarete su uzročnik mnogih teških i smrtonosnih bolesti. 

Pitanje koje se postavlja je: Ima li društvene odgovornosti u proizvodnji cigareta koje svakodnevno usmrte nekoliko stotina tisuća ljudi i koje ne donose baš ništa dobro i korisno?